Senida Bećirović (Mila Janković) na današnju šesnaestu po redu kolektivnu dženazu u Gornjoj Kalesiji došla je u pratnji tetke Munevere Vrabac. Držale su se jedna za drugu dok su grlile tabut u kojem su posmrtni ostaci Senidine majke Senade koja je ubijena 1992. godine u Capardama. Senidinu majku, kao i sve do sada pokopane Podrinjce u mezarju u Gornjoj Kalesiji, ubili su pripadnici srpske agresorske vojske.
“Ovo je najteži dan za mene. Kopam kosti svoje majke”, govori nam kroz suze Senida.
Suze nije mogla da zaustavi ni njena tetka koja je grleći svoju sestričnu govorila da će Senida kod nje uvijek imati dom. Ona ističe da će njih dvije skupa krenuti i u traženje Senidine sestre Sande koja je nestala 1992. godine, kada im je majka ubijena, a Senida završila kod porodice u Beogradu kao usvojena i sa promijenjenim imenom u Mila Janković.
“Njena sestra je živa sigurna sam. Mi ćemo jedna drugu da slušamo i da krenemo u traženje to smo se zaklele nad ove tri-ćetiri kosti moje sestre”, jecajući govori Munevera Vrabac.
Suze nije krio ni Mirsad Salihović koji je došao da sahrani rođaka, odnosno druga sa kojim je u klupi sjedio i sa kojim je momkovao.
“Svi su mu stradali. Mi smo došli do Snagova i on se vratio u Liplje po majku. Tu su ga četnici uhvatili, mučili i našli smo mu posmrtne ostake u bunaru. Ubijen je mučki, krvnički”, govori nam Mirsad dok drhtavom rukom miluje tabut u kojem su kosti Alije Hasića.
Danas je u kabur kosti svog sina Nedžada najmlađe danas sahranjene žrtve spustio Sulejman koji je godinama tragao za kostima svog sina, a danas kaže hvala Allahu ima gdje doći da prolije suzu i da prouči Fatihu prije nego umre.
Ahmet Grahić, predsjednik Udruženja Zvorničana, kazao je da je nezadovoljan sporošću identifikacije ekshumiranih posmrtnih ostataka, ali i sporošću u traganju za ratnim zločincima koji su ubijali, silovali i mučili civile u Zvorniku 1992. godine. On se dotakao i nebrige države prema ovom memorijalnom centru koji je prepušten sam sebi i opstaje zahvaljujući ljudima čiji su članovi porodice tu ukopani.