Kalesijske novine Kalesijske novine
Pucnjava koja se desila u centru Kalesije 19. novembra, u neposrednoj blizini škola i poslovnih objekata, nije ostavila ravnodušnima one koji su joj svjedočili. Svaki događaj koji nas zatekne nespremne, a koji nismo u mogućnosti odmah psihički obraditi zbog njegove neočekivanosti ili nedostatka psihičke otpornosti, može prerasti u traumatsko iskustvo, kazala je Emina Čirić – pedagogica, psihologinja i geštalt psihoterapeutkinja u edukaciji.
“Zato često kažemo da se ne možemo osjećati normalno u nenormalnim situacijama. Kod odraslih koji su pogođeni ovim događajem mogu se javiti pojačana napetost, budnost i stalno stanje pripravnosti. Izbjegavanje prolaska „mjestom zločina“ može postati obrazac ponašanja koji služi kao privremeni mehanizam suočavanja. Kod osoba koje su ranije imale traumatska iskustva ovakvi događaji mogu pokrenuti retraumatizaciju: flashbackove, noćne more ili pojačane tjelesne simptome poput lupanja srca, gušenja ili drhtavice. Budući da se pucnjava dogodila u blizini osnovne i srednje škole, djeca su bila direktno izložena zvuku pucnja, policijskim sirenama i panici odraslih. To značajno povećava rizik za psihološke posljedice. Normalne reakcije kod djece u prvim sedmicama nakon incidenta mogu uključivati strah od izlaska iz kuće, strah od škole, teškoće spavanja, regresiju (npr. mokrenje u krevet kod mlađe djece ili traženje roditelja da spavaju s njima), te pojačanu razdražljivost. Takve reakcije su očekivane i ne znači da će ostaviti posljedice. Međutim, ukoliko se ove reakcije produže duže od četiri sedmice, možemo govoriti o dugoročnim rizicima koji mogu predstavljati okidač za razvoj anksioznih poremećaja, posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), separacijske anksioznosti, poteškoća s koncentracijom ili agresivnih oblika ponašanja” dodaje Čirić.
Naša sagovornica ističe izuzetno važno obaviti razgovor sa djecom koja su bila svjedok događaja, prikupiti informacije o njihovom ličnom doživljaju, o tome šta su vidjela, čula i kako su se osjećala. Djeci je potrebno omogućiti da otvoreno govore o strahu, zbunjenosti ili drugim emocijama koje su se pojavile nakon pucnjave. Ako reakcije potraju četiri sedmice ili duže, preporučuje se potražiti stručnu pomoć, kako bi se traumatsko iskustvo adekvatno obradilo, a dijete što brže i sigurnije vratilo u svoju svakodnevnicu bez ometajućih simptoma.
Iz JU Centar za socijalni rad Kalesija dan nakon pomenutog događaja uputili su poziv roditeljima za psihosocijalnu podršku.
“Naši stručnjaci, te stručnjaci naših partnerskih organizacija iz oblasti psihologije, socijalnog rada, socijalne pedagogije i mentalnog zdravlja spremni su pružiti podršku djeci i roditeljima kroz razgovor, savjetovanje i usmjeravanje ka daljim oblicima pomoći ukoliko bude potrebno. Tako se u atmosferi povjerenja i sgurnosti, roditelji i stručnjaci zajednički doprinose oporavku djece i jačanju njihove emocionalne stabilnosti. Što se tiče dosadašnjih prijava za navedeni vid podrške do sada su nam se javile dvije porodice sa djecom koje su direktno svjedočile navedenom događaju te su iskazali potrebu za usluge psihosocijalane podrške. Nakon prvobitnih informativnih i savjetodavnih razgovora, uputa i obavljenih ljekarskih pregleda od strane stručnih lica, za jednu porodicu (majka i dijete) je upućen zatjev prema UG Vive žene u Tuzli za oblik porodičnog savjetovanja/psihoterpaiju, dok očekujemo drugu porodicu za koju ćemo takođe uputiti zahtjev prema našoj partnerskoj organizaciji” kazao je direktor JU Centar za socijalni rad Kalesija Muhamed Majdančić.
Nakon požara u Domu penzionera u Tuzli te vijesti o podvođenju maloljetnica Emina Čirić – pedagogica, psihologinja i geštalt psihoterapeutkinjau edukaciji je kazala da ovakvi događaji aktiviraju kolektivnu traumu. Pojedinac gubi kapacitet da smisleno obradi ove situacije. Gubitak kontrole nad situacijom i strah za vlastiti život bude osjećaje anksioznosti, razdražljivosti i bespomoćnosti. Sigurnost je jedna od osnovnih potreba ljudskog bića za normalno funkcionisanje često javlja i tzv. sekundarna trauma.
Nakon pomenutih, potresla nas je i vijest o novom femicidu. Ubijena je mlada Kalesijka Aldina Jahić.
Tragedije koje potresaju zajednicu ne ostavljaju posljedice samo na pojedince, već i na naše kolektivno povjerenje i osjećaj sigurnosti. Zato je važno da o ovim temama govorimo otvoreno, da jedni drugima pružimo podršku i da brinemo o svom mentalnom zdravlju jednako kao o fizičkom. Samo kroz empatiju, solidarnost i spremnost da potražimo pomoć kada nam je potrebna, možemo graditi društvo koje će biti otpornije, svjesnije i humanije.
