U džematu Sarači, u subotu, sahat vremena prije teravih-namaza, priređena je mala svečanost povodom učenja hatma-dove za Azijadu Jahić. Dovu je proučio Enver ef. Alić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Kalesija.
Prije dove prisutnim vjernicima obratio se imam džemata Sarači Aldin ef. Smajić.
– Allah nam je prvo naredio da učimo. To je naš farz, obaveza, naša zadaća. Hvala Allahu da se u ova vremena puna iskušenja Azijada odlučila da uči u Kur'anu. Molim Allaha da joj da snahu da ustraje u tome i da ona bude ibret drugima, kazao je fendija Smajić upućujuići ćestitke Azijadi.
Obratio se i Enver ef. Alić.
– Allah je najveća svjetlost. Svaki Njegov ajet u Kur'anu je svjetlost. Mi se trebamo približiti toj svjetlosti. Azijada je odlučila da joj se približi. Prije tri godine došla je do mene i pitala kako može da nauči arapsko pismo. Rekao sam joj da prvo mora imati nekoga ko će je podučavati da uči kur'anske harfove.
Počela je sama. Kada bi došla u Bosnu, redovno je dolazila u mekteb i učila pred efendijom Smajićem. Azijada je učinila veliki napor. Prelazila je stotine kilometara da uči Kur'an. Nadam se da će nastaviti da uči Kur'an, da neće stati na ovoj jednoj hatmi, rekao je Enver ef. Alić, napominjuči da je Azijada, osim što je počela da uči u Kur'anu, učinila i dobro djelo nabavivši laptop za mekeb, odnosno za potrebe djece u mektebu. popravila je i vrata u mektebu, te dala prilog za Islamsku zajednicu.
– Čestitam i Azijadi i njenom mužu Sakibu koji joj je bio podrška. Ona je na pravi način razumjela da je Islamska zajednica mati svih nas, a da smo mi njeni sinovi i njene kćeri, te da joj moramo pomagati. Islamska zajednica je naš kišobran pod koji se svi moramo okupiti. Ko se odvoji od kišobrana, zalutat će, kazao je još Enver ef. Alić.
Azijada Jahić, kčerka Huse i Hasnije Halilović, supruga je Sakiba Jahića i majka dvojice sinova: Semira i Tarika. Svi skupa žive u Švicarskoj, u Lucernu.
Kur'anske harfove počela je da uči 2012. godine.
– Prvo sam čitala prijevod Kur'ana i onda se javila želja da Kur'an učim na arapskom jeziku, na jeziku na kojem je i objavljen. Želja je bila velika. Hvala Allahu, uspjela sam, kazuje Azijada o svojoj želji da praktično na pragu 50- godine počne učiti Kuran.
Kaže da je bilo i poteškoća.
– Jeste, bilo je poteškoća, kriza. Učila sama, uz pomoć sufare, kompjutera. Kad bi zapelo, dolazila bih u Bosnu i učila pred efendijom, kazuje Azijada.
O tome kolika je bila njena želja da nauči Kur'an govori činjenica da je maksuz zbog učenja Kur'ana iz Švicarske dolazila u svoju Bosnu, svoju Kalesiju i svoje Sarače. Dolazila je i mimo redovnih dolazaka, kada svi dolaze na godišnje odmore. Ona bi sjela u autobus ili avion i krenula za Bosnu.
Njen primjer je ibret i za sve ostale da mogu i u tim godinama, kada više nisu u cvijetu mladosti, početi da uče u Kur'anu. U svemu ovome bitno je i to što Azijada i njen suprug Sakib skoro 30 godina žive u Švicarskoj, a ona je ovim primjerom pokazala da se i u dijaspori, daleko od domovine, tokom svih tih godfina može čuvati i sačuvati svoja vjera, identitet, držati se svoga korjena i tradicije.