Kalesijske novine Kalesijske novine
Nekadašnji ratni put zamijenila je fina asfaltna cesta. Kuće i njihova dvorišta, bilo da su u ravnici ili pri strani, modernog su izgleda, ograđeni cvjetnjacima, zasijanim vrtovima i njivama. Na jednoj od uzbrdica, na 24 metra visokom jarbolu vihori se zastava BiH, „da se i preko Drine vidi“.
Dolje, niže, džamija čijoj bi ljepoti i urednosti i Sarajevo pozavidjelo, kažu…
Ispred džamije, pak, replika topa da vakat iftara svi čuju. Tu je i četverorazredna škola i na školi instalirana meteorološka stanica, prostorije Mjesne zajednice, kinodvorana dovoljna da u njoj, kada noć obavije selo, film pogleda, posijeli i zabavi se 20-30 mještana, uglavnom onih mlađih.
Pomažu akcije
Nije ovdje riječ ni o kakvom tajkunskom predgrađu neke od navikanih bosanskih čaršija, već o selu Jajići u općini Kalesija. Prvom bosanskom selu koje je dobilo svoje mjesto na Google Mapsu, digitalnim kartama, i koje se u sveprisutnom bosanskom neredu izdvaja kao primjer najvećeg stepena reda, ideja i vrednoće bosanskog čovjeka.
– Sve ovo što vidite napravila su sredstva, uradile i uredile vrijedne ruke naših mještana. I općina je učestvovala u gradnji i rekonstrukciji dijela infrastrukture. Gradnju ove veleljepne džamije i uređenje prostora oko nje finansirali su mještani. Ovdje živi oko 350 stanovnika, a najmanje toliko ih je u zemljama zapadne Evrope. Nebitno je što žive vani, oni stalno dolaze, pomažu svojim sredstvima svaku akciju koju povedemo – priča nam izuzetno prijatni mladić Asmir Bećirbašić, stručnjak za kompjutersko projektiranje, grafički dizajn, IT modeliranje…
Asmiru je tek 26 i od prije godinu je na čelu Mjesne zajednice Jajići. Uz podršku ostalih mještana, posebno mladih, kao predsjednik, kaže, radi samo ono što su i njegovi prethodnici u godinama nakon agresije radili – gradili i osavremenjivali selo.
Mladi su od starih naslijedili volju za radom, kaže nam 87-godišnji Emin Hamzić.
Put spasa
– Kroz Jajiće je vodio ratni put prema Sapni, Teočaku i zvali su ga put spasa. Nije šala, koje su samo izbjeglice ovuda prošle, pa Srebreničani onako izranjavani, gladni… Ali, za svakoga je doteklo, a doteklo je zato što smo radili. Ako me pitate ima li nešto za čim žalim u ovim godinama, reći ću vam da ima. Žalim što ne mogu više da radim. Za svu ovu ljepotu koju gledate u Jajićima, uz Allahovu pomoć, zaslužan je rad Jajićana – objašnjava Hamzić.
Na mjestu gdje je u napadu na Jajiće u martu 1995. godine poginuo holandski vojnik iz sastava UN-a Džefri Broere (Jeffrey) Jajićani su postavili spomen-obilježje.
Selo je pokriveno internetom, ima kablovsku televiziju, jednostavno, sva obilježja grada, isključivo zahvaljujući idejama, volji, radu i materijalnoj podršci njegovih mještana. Ko ne vjeruje, neka dođe u Jajiće, imat će šta vidjeti. I naučiti.
Državu bih napustio jedino u huji zbog nereda koji vlada
– Sve što nekoga interesuje o Jajićima, može vidjeti na našoj internetskoj stranici. Naši mještani su primjer da živ čovjek može sve, samo ako se potrudi i ako se drži reda i zakona. Ovdje su dvije velike savremene farme krava, dvije velike građevinske firme i sve su produkt vlastitih napora njihovih vlasnika. Mladi se školuju. Ne razmišljam da odem iz svog sela, iz svoje države, ali to bih uradio jedino u huji zbog nereda koji svojim neradom prave institucije i preduzeća u vlasništvu države, ustvari ljudi koje država plaća – upozorava Asmir.
Ne može se zalutati
U Jajićima se ne može zalutati. Sve su kuće numerirane, a do njih vode sokaci, asfaltirani, nazvani imenima znamenitih ličnosti i događaja iz njihovog sela.
Tu su Put spasa, pa ulica mještanina Dr. Seada Hamzića, ljekara koji je svoj život dao za odbranu zemlje, ulica Vehida i Zejnila Selmanovića, Fikreta Hamzića.
Tu su i putokazi, spomenik šehidima protekle agresije, ali i spomenik poginulima i nestalima u Drugom svjetskom ratu.
Almasa Hadžić (Avaz)
