Kako je Konaković održao lekciju EU i time najavio svoj odlazak sa scene

Po povratku iz Pariza, gdje je imao “jedan od najboljih sastanaka u mandatu”, ministar vanjskih poslova i jedan od vođa vladajuće koalicije Elmedin Konaković kritikovao je Evropsku uniju (EU). Osvrćući se na izjavu evropskog parlamentarca Tonina Picule da bi BiH, kao članica EU, usljed internih neslaganja stalno blokirala i sebe i druge, Konaković je kazao kako Piculu smatra prijateljem naše zemlje, ali se ne slaže s njegovom ocjenom (koju je, uzgred, pripisao cijeloj EU).

Piše: Haris Imamović

Naš ministar vanjskih poslova je, sa sebe skidajući odgovornost za dvogodišnju blokadu našeg evropskog puta, pozvao Piculu i sve ostale u EU da “shvate da BiH nije mjesto gdje neko neće ili ne želi, niti se ‘tri strane ne dogovaraju’, nego imate one koji koče po nalogu Moskve”.

Konaković je kazao da se “EU mora obračunati s Rusijom u srcu Evrope i pomoći proevropskim snagama u BiH da prevaziđu ovaj problem, ili priznati sebi da je nemoćna”. Naš ministar je objasnio EU da “njihovo nečinjenje i komentari kako se ovdje ‘tri strane ne mogu dogovoriti’ njih čini slabim”, itd.

Lider NiP-a je podsjetio i da je, kada su bh. institucije trebale hapsiti Dodika, od EU tražio intervenciju EUFOR-a, ali da je EU “tada ostala nijema” i da “nije imala hrabrosti da nam da asistenciju”.

Riječju, Konaković traži od Evropljana da ne raspodjeljuju odgovornost na sve aktere u vlasti; štaviše, očekuje od Brisela da pomogne proevropskim akterima da izvrše pritisak na antievropske aktere kako bi ih prinudili da prihvate pomjeranje BiH ka EU.

U vezi s time, šef bh. diplomatije je kazao da “EU ima alate, od sankcija do OHR-a” da se obračuna s Dodikom.

Navedena situacija neodoljivo podsjeća na jedan, sada već davni i zaboravljeni događaj. Naime, prije 18 godina, Sarajevo je posjetio tadašnji evropski komesar za proširenje, finski diplomata Oli Rehn. Nakon sastanka sa članovima Predsjedništva, Rehn je izrazio nezadovoljstvo time što su lideri u BiH “u posljednje vrijeme više vremena trošili na negativnu retoriku, nego na vođenje BiH ka EU”.

Rehn je podsjetio da je tokom prethodne posjete parafiran Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, što je bio “historijski moment”, jer su njime lideri iskazali opredijeljenost za evropsku budućnost zemlje. Rehn je pozvao bh. vlasti da se vrate tom smjeru, te (kritički) podcrtao da je uloga Predsjedništva da “utvrđuje društvenu koheziju”.

”Mi očekujemo da zemlja, buduća članica EU”, kazao je evropski komesar, “govori jedinstvenim glasom i da se u toj zemlji poštuju državne institucije”.

Rehn je – posve isto kao i Picula prije neki dan! – zaključio, kazavši da je njegova najgora noćna mira situacija u kojoj bi BiH, kao članica EU, usporavala proces donošenja odluka u EU zbog svojih unutrašnjih neslaganja.

Uime “proevropskih snaga”, te 2008. reagovao je žustro bošnjački član Predsjedništva Haris Silajdžić, održavši lekciju Evropskoj uniji i njenom komesaru.

“Zamolio sam Rehna”, kazao je Silajdžić, “da kaže ko to i šta blokira u BiH, te ko ima nacionalističke izjave, ali odgovor nisam dobio. I u tome i jeste problem. Moja noćna mora je takav odnos prema BiH”, itd.

Silajdžić je poentirao time da je spreman uraditi “ono što EU od nas traži, da provedemo 24 prioriteta Evropskog partnerstva, ali Vlada Republike Srpske nije”.

Replicirajući Silajdžiću, Rehn je kazao da je “neslaganje političara u BiH unutrašnja stvar BiH i da se EU neće miješati”.

Dakle, 18 godina je prošlo, a situacija je manje više ista. EU ne želi razdvojiti aktere u BiH na način da bošnjačke lidere odredi kao proevropske, a srpske kao antievropske, već ih sve stavlja u isti koš. Frustracija bošnjačkih lidera zbog toga neće nasekirati birokrate u Briselu, kao ni vlade zemalja članica.

Umjesto promjene odnosa EU prema BiH, može se očekivati samo promjena vlasti, bar kada je u pitanju “B komponenta”.

Nedugo nakon što je održao lekciju Rehnu, Silajdžić je izgubio vlast, a na njegovo mjesto je došao tada mladi Bakir Izetbegović, koji je u predizbornoj debati naglašavao da je “sve blokirano”, da BiH nema ništa od toga što Silajdžić drži lekcije evropskim funkcionerima, da treba imati mudrosti i naći način kako deblokirati procese itd.

S tim u vezi treba podsjetiti da ni Konaković nije došao na vlast sa svojom trenutnom retorikom. Podsjetimo, uoči izbora 2022. lider NiP-a nije kritikovao EU što se ne obračunava s “ruskom podmornicom”, već je adresirao odgovornost za blokadu procesa tada vladajućoj SDA. Time je tvrdio isto što i Rehn i Picula – da je odgovornost za deblokadu i napredak na bošnjačkom faktoru, a ne na EU.

Konaković je išao čak dotle da je ocjenjivao kako su procesi u BiH blokirani, jer je SDA imala pogrešan pristup, te kako će promjena bošnjačkog faktora u vlasti riješiti sve, kako dolaze “novi pregovarači”, itd. Riječju, Konakovićeva izvorna politika je bila muzika za evropske uši.

Podsjetimo da je tada vladajuća SDA govorila manje-više sve isto što i Konaković danas. Tada se BiH nalazila pred dobivanjem kandidatskog statusa, ali – baš kao i danas – nismo mogli usvojiti potrebne zakone, jer je SNSD blokirao rad Doma naroda. SDA je tada pozivala EU da se obračuna s “ruskim igračem” Dodikom, putem sankcija, OHR-a itd.

Upravo je to najveći Konakovićev problem: umjesto na sebe iz 2021. i 2022, lider NiP-a više liči na Silajdžića i SDA uoči njihovih silazaka s vlasti.

Dodatni problem trenutne politike šefa bh. diplomatije, koja se, kako vidimo, svodi na prizivanje tzv. “heavy handed” intervencije, jeste što ignoriše američku poziciju.

Podsjetimo, iz Trumpova administracije je više puta nedvosmisleno istaknuto da Sjedinjene Države neće voditi ovakvu politiku, kakvu Konaković očekuje: nema sankcija Dodiku, nema intenzivnog korištenja bonskih ovlasti itd.

Štaviše, Amerikanci su u Vijeću sigurnosti UN-a, kao i na drugim mjestima, pozivali na domaća rješenja, utemeljena na dijalogu i konsenzusu predstavnika konstitutivnih naroda. Dakle, na istoj su poziciji kao i Picula (i nekada Rehn). Bez američkog zelenog svjetla, nije moguće očekivati intenzivnije djelovanje OHR-a. Stoga nije jasno na osnovu čega Konaković očekuje proljeće bonskih ovlasti.

Nije jasno ni na osnovu čega Konaković očekuje od Evropske unije da preuzme ulogu Bidenove administracije, kada je, kako i sam kaže, EU u protekle dvije godine jasno pokazala da nema dovoljno hrabrosti za to, ostavši, uz ostalo, nijema na pozive da EUFOR asistira bh. institucijama u hapšenju Dodika.

Sve u svemu, jučerašnja pres-konferencija ministra vanjskih poslova pokazuje samo da je njegova izvorna politika, zahvaljujući kojoj je dobio podršku stranaca da uđe u vlast, potpuno propala, a njegova trenutna politika, ako uzmemo u obzir iskustvo, može samo dovesti do tog da stranci, zahvaljujući kojima je došao na vlast, pripomognu u njegovom odlasku sa scene.

(odgovor.ba)